Koronarne arterije

Poslao pad nap0na , Sij 26 2011 06:13 | Zadnje uređivano Lip 14 2012 05:56

Krv koja prolazi srčanim pretklijetkama i klijetkama pripada funkcionalnom krvotoku srca i ne može prehraniti debelu srčanu stijenku. Stoga miokard i epikard, koji imaju velike energetske zahtjeve za svoj rad, oprskrbljuje posebni hranidbeni krvotok, koji dolazi srčanim arterijama. Jedini ogranci uzlazne aorte,aorta ascendens, su dvije koronarne arterije koje prehranjuju srce; polaze blizu samog polazišta aorte, odmah iznad hvatišta rubova polumjesečastih listova aortalnog zalistka. To su desna i lijeva srčana arterija,a. coronaria dextra et sinistra. Teku koronarnim žlijebom, prema kojem su i dobile ime, i u njemu se granaju. Obje daju i male krvne žile, vasa vasorum, za opskrbu uzlaznog dijela aorte.


Koronarne arterije. (A i B) Prema najčešćem uzorku distribucije, desna koronarna arterija anastomozira s cirkumfleksnim ogrankom lijeve koronarne arterije (anastomoza nije prikazana) nakon što se od desne koronarne arterije odvoji posteriorna interventrikularna arterija. Od desne koronarne arterije odvajaju se ogranci koji opskrbljuju i SA i AV čvor; ogranak za AV čvor je prvi od mnogih septalnih ogranaka posteriorne intraventrikularne arterije. Anteriorna interverntrikularna arterija (lijevi anteriorni silazni ogranak) omotava se oko vrha srca kako bi anastomozirala s posteriornom interventrikularnom arterijom. (C ) Prikazane su arterije interventrikularnog septuma. Septalni ogranci anteriornog interventrikularnog ogranka lijeve koronarne arterije opskrbljuju anteriorne dvije trećine septuma, dok septalni ogranci posteriorne interventrikularne arterije (koja je obično ogranak desne koronarne arterije) opskrbljuju posteriornu trećinu septuma. Zbog toga što je AV snop smješten centralno na septumu, lijeva koronarna arterija tipično donosi većinu krvi provodnom tkivu. (D) Poprečni presjek desnog i lijevog ventrikula demonstrira najčešći obrazac distribucije krvi desne koronarne arterije (crveno) i lijeve koronarne arterije (rozo) ventrikularnim stijenkama i septumu.

Desna koronarna arterija, a.coronaria dextra, polazi od desnog anteriornog aortalnog sinusa. Prolazi na početku između conusa arteriosusa i desne aurikule, a onda teče desnim dijelom sulcusa coronariusa, prelazeći s lijeve na desnu stranu srca; a onda i na dijafragmatsku površinu srca, s desna na lijevo pratećisulcus longitudinalis posterior, kroz koji se nastavlja do vrha srca kao posteriorni silazni ogranak.

Desna koronarna arterija opskrbljuje:

• Desni atrij,
• Veći dio desnog ventrikula,
• Dio lijevog ventrikula (dijafragmatska površina),
• Dio interventrikularnog septuma (obično posteriornu trećinu),
• Sinusatrijski čvor (kod približno 60% ljudi),
• Atrioventrikularni čvor (kod približno 80% ljudi).

Lijeva koronarna arterija (lat. arteria coronaria sinistra) veća je nego desna koronarna arterija, polazi od lijevog anteriornog aortalnog sinusa i dijeli se na anteriornu silaznu (lat. ramus interventricularis anterior arteriae coronariae sinistrae) i cirkumfleksnu granu (lat. ramus circumflex arteriae coronariae sinistrae). Anteriorni silazni ogranak prolazi prvo iza pulmonalne arterije i onda prolazi naprijed između te krvne žile i lijeve aurikule kako bi dosegnula anteriorni longitudinalni sulkus duž kojeg silazi do incisure apicis cordis; daje ogranke za oba ventrikula. Cirkumfleksni ogranak slijedi lijevi dio koronarnog sulkusa, tekući prvo na lijevu stranu pa zatim na desnu i dosežući gotovo do posteriornog longitudinalnog sulkusa - daje ogranke za lijevi atrij i ventrikul.


Tipično, lijeva koronarna arterija ukupno daje krvnu opskrbu za:

• lijevi atrij,
• najveći dio lijevog ventrikula,
• dio desnog ventrikula,
• najveći dio interventrikularnog septuma (obično njene anteriorne dvije trećine), uključujući AV snop provodnog sustava srca, kroz svoje perforirajuće septalne ogranke,
• SA čvor (u otprilike 40% ljudi).

• 0

Izvori:

Izvori: Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.